Meksička kuhinja – vol.2 (tortilje i njihova imena)

Od : | 0 komentara | On : svibanj 29, 2015 | Kategorija : - Tema mjeseca

burrito s junetinom

Drugi dio meksičke kuhinje

Kao što sam u prvom dijelu ove meksičke priče već spomenuo, na ovim se stranicama prikupilo doista recepata s oznakom Meksiko. U tom prvom dijelu mogli ste saznati nešto općenito o meksičkoj (i onome što se tako samo zove) kuhinji, a pronašli ste i neke recepte za juhu i umake. U ovm dijelu nastavjam priču s tortiljama…

Burrito, Enchilada, Taco, Flauta i što ta imena zapravo znače?

Iako je ova “prilagođena” meksička kuhinja poprilično kreativna i samo vama na volju prepušta čime ćete puniti svoje tortilje i kako ćete ih servirati, ovdje ću vas (ali i sebe) pokušati naučiti nekim osnovama prilikom dodjeljivanja imena. Ipak, trebate znati da su se kroz vrijeme, kako se ova kuhinja popularizirala u drugim dijelovima svijeta, ta pravila ipak poprilično izmijenila. Dakle, ako u meksičkom restoranu (koji je bilo gdje van granica Meksika) naručujete neko od jela, ipak prvo provjerite na koji je način ono pripremljeno i koji su sastojci.

Pokušat ću vam imena približiti pomoću usporedbe s nama bližom i poznatijom kuhinjom – talijanskom. Tortilje su kao i tjestenina (pasta). Ima ih u različitim oblicima i različito se pripremaju – penne, spaghetti, lasagne, cannelloni. Tako u meksičkoj kuhinji postoje tacos, enchiladas, flautas. Oni se tako zovu prema svojoj veličini, vrsti i načinu posluživanja. S druge pak strane postoje nazivi poput – bolognese, quattro formaggi, milanese, a u meksičkoj kuhinji postoje quesedillas, fajitas… Ti su nazivi nastali prema osnovnim sastojcima koji se nalaze u tim jelima.

Pa da krenemo:

Taco – Kao i u mnogim drugim (posebno arapskim) zemljama, tortija (kao i ostali plosnati kruhovi ili pogače) služe ne samo kao dodatak obroku, već i kao zamjena za servis za jelo. Umjesto pribora i tanjura, obrok se stavllja u tortilju i jede rukama. Taco je tortilja (često manjeg formata), koja je presavinuta na pola i punjena bilo kojim mesom, povrćem i umakom. Zapečeni hrskavi tacosi nisu tradicionalno meksičko jelo već Tex-Mex varijacija (o tome sam pisao u prethodnom nastavku).

Tostada – Tortilja (najčešće manjih dimenzija) se prvo prži u ulju ili tostira na grillu, a služi samo kao podloga na koju se servira glavno jelo. Ona “glumi” tanjur ili zdjelicu i ne presavija se.

Enchilada – Za razliku od prethodnika, kod enchilade koristimo veliku pšeničnu tortilju. Ona se puni nadjevom i uvijek je izrazito bogato natopljena umakom (izvana i/ili iznutra).

Flauta – Koriste se tortilje bilo koje veličine. Tortilja se nakon punjenja zarola poput naše palačinke. Originalno se takve tortilje prže u dubokom vrućem ulju kako bi bile hrskave. Ja u svojim receptima to obično zamijenim pečenjem u pećnici.

Burrito – Jelo koje u svojoj pripremi najčešće sadži grah. Ipak, nije poanta u grahu već u tome da se velika tortilja, nakon punjenja mesom, grahom te opcionalno rižom i povrćem, presavine u oblik “jastučića”. Tako se jednostavno može ponijeti “za van” i pojesti u bilo kojem momentu.

Chimichanga – Burrito koji je nakon pripreme još pržen u ulju (opet, kao i kod flautasa, ja ih rađe zapečem u pećnici).

Nachos – Još jedno Tex-Mex (a ne tradicionalno) jelo. Kukuruzne tortilje veličine rezane na veličinu zalogaja pa zapečene s naribanim sirom. Ipak, danas su oni najčešće samo “fancy” naziv za tortilla chips poslužen s nekoliko različitih umaka.

Taquito – Evo jednog naziva kod kojeg se može (ovisno o tome gdje se nalazite) raditi o različitim jelima. Kako se zapravo u doslovnom prijevodu radi o malim tacosima, to može značiti upravo to – male verzije tacosa. Negdje ćete pak pod tim imenom dobiti pržene flautas.

Quesadilla – Ime im dolazi od španjolske riječi queso, što znači sir. Dakle radi se o tortiljama koje su punjene sirom, preklopljene na pola i onda tostirane. Naravno i ovdje se kroz vrijeme desilo to da, uz neizostavan sir, mogu biti punjene i drugim sastojcima, ali je važno da uz te dodatke uvijek mora biti i brdo sira koji se tijekom tostiranja otopi i dobro poveže sve ostalo.

Fajitas – Trake mesa i paprike je ono što neko meksičko jelo čini fajitas. Svi ostali dodaci su opcionalni, ali ova dva sastojka moraju biti prisutna, narezana na trakice i pečena na grillu. Najčešće se poslužuju kao tacos, a u našim je restoranima poprilično popularno da takva jela sami slažete. Dobijete zdjelu punu nadjeva, sir, salatu, tortilje i umake, a onda dječje radosti… I brdo fleka po košulji.

Eto, nadam se da sam vam bar donekle uspio približiti i pojasniti značenja svih ovih imena… A u nastavku slijede i neki recepti (za koje sam u međuvremenu shvatio da nose možda i pogrešna imena)

Buritto de Pollo

Buritto de Pollo

Enchilada Suizas

Enchilada Suizas

Burrito s junetinom i povrćem

Burrito s junetinom i povrćem

Flautas sa šampinjonima i sirom

Flautas sa šampinjonima i sirom

Flautas s kremastom piletinom

Flautas s kremastom piletinom

Flautas s piletinom i pancetom

Flautas s piletinom i pancetom

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

%d blogeri kao ovaj: